Možda vam sam naslov ne kaže mnogo ali u nastavku ću vas upoznati sa IncrediblEurope i pokušati vam prenijeti dio mojih očekivanja i vezanih promišljanja. Naime, radi se o konferenciji, mjesto održavanja Beč, datum deveti i deseti juni. Nisam bio na prethodnim događajima, mada su mi sam format i ideja poznati, svakako vam preporučujem da pogledate više detalja na IncrediblEurope.com. Ljubaznošću organizatorice pružila mi se čast da kao posjetioc ove godine uzmem učešće na konferenciji, te ovom prilikom želim da se zahvalim. Uvijek sam mnogo i otvoreno razmišljao o svemu, pa tako i sada, razmišljao sam kako me je put doveo do IncrediblE.
Naumpale su mi moje omiljene igračke iz djetinjstva, najdraže su mi bile očev plastični kofer, jer je mogao letjeti po svemiru bez kvarova i potrebe da mu se dopuni gorivo, dovoljno je bilo otvoriti ga, sjesti unutra i krenuti, eventualno povesti još jednog prijatelja u avanturu; mehanički model setovi – jer sam svaki dan mogao napraviti nešto drugo sa istim dijelovima; Commodore 64 – letjeti u koferu je jedno, ali vidjeti gdje letiš i ne morati sam proizvoditi zvukove svemirskog broda je nešto sasvim drugo; čelični model ruskog tenka – jedina stvar koju nisam uspio rastaviti iz prve; veliki model željeznice – hej pa ovo stvarno radi…
Moj ekvivalent Djeda Mrazu bila je Barbie, ali ne obična lutka, jednom sam vidio reklamu za Barbie koja može – roditi drugu Barbie lutku, i to mi je izgledalo sasvim normalno, ako mama može roditi mene, onda Barbie može roditi drugu Barbie. Želio sam tu lutku – rastaviti i vidjeti kako radi. Kao rezultat objašnjavanja zašto je ne mogu dobiti, umro je mit o Barbie – ili možda ipak još uvijek potajno živi u meni.
Danas sam samo nešto starije dijete tako da danas volim da razmišljam o automatizaciji kognitivnih procesa i šta je sve potrebno da se desi na polju semantičkog weba i otvorenosti podataka da bi san postao realnost, uhvatim se u crtanju maglev vozova u bezotpornom okruženju, zamišljanju ekonomskih modela koji bi važili u potpuno automatiziranom okruženju, bioelektroničkim interfejsima i mnogo drugih stvari koje sam imao vremena tek samo zagrebati u ovom mom kratkom djetinjstvu.
Na IncrediblE idem učiti i igrati se sa drugom djecom, nisam to odavno radio, možda naučim i hodati.
Cestitam ti, super prilika. 🙂 Sto se tice mita o Barbie, sigurno nam se svima desilo da cujemo za taj mit samo neki ljudi dopuste tom mitu da umre dok neke taj mit prati cijeli zivot, sve do smrti. Mislim da u tvom slucaju taj mit nikad nije umro.